Pisati 2012. godine o ulozi i značenju elektroničkog poslovanja zasigurno je nepotrebno. Samo bi ljude s nekog drugog planeta trebalo uvjeravati u njegovo značenje i nužnost razvoja kao preduvjet razvoja gospodarstva. Stoga smatram da o tome ne treba govoriti. No, nešto bi drugo moglo biti interesantno.

Naime, imamo e-poslovanje, e-bankarenje, e-knjige, eHrvatsku, pa smo sada konačno dobili i e-pravo. I do sada nismo koristili taj termin. Smatram da je izlaskom ove knjige i taj termin postao ravnopravan ostalim e-terminima. No, u čemu je značenje ovog prefiksa „e“? Nije težište na elektroničnosti prava ili drugog subjekta na koji se prefiks odnosi. Nastankom e-prava ono konačno počinje priznavati činjenicu da isto ne završava i ne počinje, figurativno govoreći, na granicama država, već da uistinu prelazi te granice kao da ih nema. Prvi put, zapravo, pravo ne mora biti nužno vezano za državu. Prvi put pravo ne pretpostavlja anticipativnu djelatnost države na stvaranju propisa, već upravo obrnuto – polazi od autonomnosti prihvaćene ne na nacionalnoj razini, nego međunarodnoj ili još bolje globalnoj. Pravo jednako kao i (internetska) mreža po kojoj se kreće postaje globalni fenomen, koji naravno svugdje dobiva svoju lokalizaciju, no ishodišna točka upravo je ostala ta globalna pojavnost i globalno postupanje i shvaćanje.

Stoga upravo sada kada onaj prefiks „e“ donosi svugdje novo shvaćanje poslovanja, rada i slobode, kada taj „e“ pokazuje društvenu snagu globalne, lokalne i individualne razine, neobično bi bilo upitati se da li pravo jednako tako postajući ono s tim prefiksom postaje isto takvo. Pravo kao društveni odnos teško da može ostati izolirano od tih procesa, može ih možda usmjeriti i kanalizirati, ali ih ne može zaustaviti ili spriječiti. Zato bi trebalo zaključiti da pravo prati ista društvena shvaćanja. Da, jer ovo što se zbiva kao društveni proces zapravo, kao i u svemu, nije nikako kraj jednog načina shvaćanja života i rada i prava, već početak nečeg novog, drugačijeg, ali ipak izraslog iz dosadašnjeg toka svijesti čovječanstva.

Ova je knjiga zapravo pokušaj ukazivanja da pravo kao takvo u novim e- okolnostima ne može biti statično i zasnovano dominantno na državnim ili heteronomnim sporim izvorima prava. Pravo postaje dinamično jednako kao okolina i odnosi koje nastoji usustavljenim pokušajima regulirati. Ono možda na ovaj način može svima pokazati kako se samim pravom i u samom pravu obzori svijeta sada šire. Također zatvorenost prava možda u dinamici neizvjesnosti događanja i odnosa koji se uređuju, prestaju biti više matematička, a postaju više kreativna, slobodna, pa i pomalo poetska djelatnost. A to bi se očekivalo i od onih koji bi to i takvo pravo trebali stvarati i primjenjivati.