Ova knjiga, sadržajno i funkcionalno, čini cjelinu s djelom istog autora Pravo virtualnih pravnih odnosa: Elektronička trgovina, u izdanju Narodnih novina 2012. godine, no s obzirom na tematiku istovremeno je i samostalno djelo. Moglo bi se reći, ta dva djela predstavljaju sustav prava elektroničke trgovine Republike Hrvatske. Samostalno ili parcijalno gledano, djelo Globalna unifikacija prava elektroničke trgovine je legislativna i doktrinarno analitička i komparativna prezentacija Konvencije UN-a o elektroničkoj komunikaciji u međunarodnim ugovorima kao nastavak Konvencije UN-a o međunarodnoj prodaji robe (Bečke konvencije), te obrada i doktrinarna prezentacija osnova umjetne inteligencije – elektroničkog agenta kao načina sklapanja ugovora, sve iz perspektive hrvatskog i bosanskohercegovačkog prava. Na taj način djelomično se postavlja i osnovni okvir prava elektroničke trgovine Bosne i Hercegovine.

Pravo elektroničke trgovine kao dio privatnog prava, kao svoj specifikum, ima u pravilu razvoj suprotan od tradicionalnih grana prava te oblasti, i to u svim zemljama. Naime, najprije su donošeni izvori i soft law regulacija tog prava na međunarodnoj razini, a nakon toga su uslijedile nacionalne kodifikacije, u većem ili manjem obujmu. Dakle, to pravo je po svojem izvornom podrijetlu međunarodno. Jednako tako riječ je o pravu odnosa što reguliraju tehnološke procese koji su nastali devedesetih godina prošlog stoljeća i još se razvijaju, dakle ti procesi lišeni su nacionalne specifičnosti jer su nastajali praktično istovremeno u cijelom svijetu u jednakom obliku. Stoga je to pravo izravno potpuno depolitizirano i vuče podrijetlo iz razvoja elektroničkih tehnologija komuniciranja i zapisivanja. Stoga je i globalno i kao takvo posljedica globalizacije, a nacionalne kodifikacije očekivano su trebale prihvatiti uobičajene standarde tog prava. No, nacionalne kodifikacije donose i ono što je nužno, nacionalni prizvuk u djelatnosti koja ne trpi granice i kojoj granice zapravo predstavljaju teškoću u razvoju. Stoga nacionalno i globalno u toj pravnoj grani mora uspostaviti određeni odnos u kojem će se poštovati tradicionalni koncepti, ali istovremeno uvažavati globalni procesi i globalnost tehnologije. U stvaranju te ravnoteže posebna je odgovornost zakonodavaca jer u slučaju pretjerane prevage nacionalnog pristupa koji odudara od globalnog to može značiti samo izopćenje tog dijela privatnog prava te zemlje iz opće uporabe u globalizacijskim trgovačkim procesima, kao i stvaranje dualističkog principa za domaće i strane pravne poslove, a što načelno vodi izolaciji jer tada pravo postaje prepreka međunarodnoj trgovini i odnosima, što ne bi smjelo biti. I zato pravo treba shvatiti i kao elementarnu osnovu sigurnosti trgovanja, razvoja međunarodnih odnosa, i to kao sastavni dio ukupno proizvodno-intelektualne infrastrukture pojedinog društva ili države.

S obzirom na to da je elektronička komunikacija postala od početka ovog stoljeća dominantni tip komunikacije, značenje regulacije tog područja kao elektroničke trgovine značajno je poraslo. Stoga konačno, vjerujući da će ova knjiga doprinijeti razvoju prava elektroničke trgovine Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zahvaljujem izdavačima što su omogućili da ugleda svjetlo dana te stane pred kritički sud (pravne) javnosti obiju zemalja, a možda i šire. Završno, last but not the least, želim zahvaliti prof. dr. Miroslavu Džidiću na pomoći, savjetima, uputama, kritici pri nastajanju ovog djela, čime je vjerojatno postalo barem nešto bolje…